HIJENE SA JAGNJEĆOM KOŽOM
NASTAVAK TEKSTA “OSMOGODIŠNJU DJEVOJČICU IVONU UBILA JE MAFIJAŠKA MREŽA POLICIJE I KRIMINALACA NA VLASTI”…
U nastavku je tekstualni prikaz razgovora sa voditeljem i vlasnikom Feniks tv – Milošem Krstićem:
Ivonina majka je živela i radila u inostranstvu i vi ste čuvali Ivonu i vaši roditelji. Kako se zovu vaši roditelji – zbog javnosti?
Cvijeta i Krunoslav.
I šta se sa njima desilo?
Pa sad i to je dosta neobično i sumljivo. Nekih dvije godine poslije smrti Ivone. Inače i meni a i njima su neki da tako kažem, prijatelji savjetovali da odemo u bolnicu kao zbog nekih tegoba. Svako ima nekih tegoba, pa čak i ako ih nemate, neko vam kaže – nešto si ubledio. I oni su te savjete poslušali.
Ja nisam nikada htio da idem u bolnicu, čak sam i njima govorio. Ja se živ ne bih vratio iz bolnice, sigurno – tamo bi me dokrajčili na neki način. Ali oni su i jedno i drugo otišli u bolnicu. Otac je otišao u Univerzitetsko klinični centar u Banja Luci – po savjetu prijatelja. Rekli su mu da nema tih lijekova koji su do sad korištani, nego da će mu javiti kada dođu neki novi. Očito eksperimentalni i on je vraćan mrtav iz Banja Luke a dokumentacija istorije bolesti je nestala.
Do dana današnjeg je nikad nisam dobio, njegova odjeća i novac su također nestali. Ali meni je ovdje mnogo bitnija dokumentacija koja je sakrivena, gdje se ne vidi šta su oni njemu davali. Nije to toliko ni bitno da li su mu dali neki neprovjereni lijek, pa je od toga stradao ili su ga namjerno otrovali. Majka je imala problema sa leđima, sa nekim od pršljenova, kretala se uz pomoć štapa pa su joj savjetovali da ode u bolnicu ali je inače bila, kako bih rekao, razborita žena.
Međutim, kada se vratila iz bolnice, bila je preko nove godine, kada su svi išli iz bolnice – nju su poslali tamo, kada se vratila, nije lijep izraz, ali kao polu luda, nije znala šta priča, nije se ničega sjećala. Meni je to bilo čudno, sestri sam čak govorio…
Znači, izvinite, molim vas, samo trenutak, znači ona je otišla u bolnicu skroz normalno, pričala, komunicirala, vršila je sve kućne poslove, razborita žena, jednostavno je bila a kada dolazi iz bolnice, ponaša se čudno.
Neke stvari od prije, ona se toga više ne sjeća. I priča neke teme za koje ja ne znam, dakle potpuno izgubljena, kao da je. Ne znam šta je – da li su joj davali neke lijekove da ublaže bolove, koji su joj izbrisali te neke događaje i plus su joj usadili neke druge koje je mislila da su se desili. Uglavnom sa njom se nije moglo više pričati normalno, jednostavno ona je pominjala neke stvari koje se nisu nikada desile a nije znala ni gdje je šta ostavila, ni šta je bilo juče, sve je to zaboravljala i živila još nekih manje od mjesec dana.
A koliko godina je imala vaša majka kada je preminula?
Pa nije ona bila tako mlada, mislim oko 70.
O, dobro, mislim to nije ni star čovek mnogo, mislim 70 godina, znači bila je razborita, funkcionalna a koliko vremena je provela u bolnici?
Pa ne znam sad tačno koliko je bila, jer pomenuo sam da je negdje pred Novu godinu, prvo nije bilo mjesta u bolnici i onda su rekli da dođe pred Novu godinu, kada su svi drugi tražili da ih otpuste, bar da budu za Novu godinu u kući, onda su nju pustili u bolnicu i ostala je jedno, možda do iza Božića, ne mogu sad tačno.
Znači nekoliko dana su u pitanju, nije bila dve nedelje, tri nedelje, nešto u tom smislu, mjesec, dana, nije toliko?
Pa tada nije, ne mogu tačno da vam odgovorim na to pitanje, nisam vodio evidenciju ali vrlo brzo, to mi je najčudnije u cijeloj priči, da ona kada se vratila iz bolnice, bila je sasvim druga osoba, znači ni mene nije poznavala a kamoli neke događaje – ne znam čime je to moglo biti uzrokovano a umrla je u kući, znači ne mogu tvrditi da je bilo ko odgovoran za to, međutim što se tiče oca, to je izuzetno sumnjivo, osim što nije živ došao kući iz bolnice, sakrili su kompletnu istoriju bolesti.
Koliko godina je on imao kada je umro?
On je umro nekih godinu i po, poslije majke a bio je mlađi 5 godina od nje. 68-89 tako nešto.
A koje godine – znači Ivona je 2009 a vaša majka koje godine?
2011. u februaru, otac 2012. u decembru. I još je nešto povezano sa tim. Mene su prvo 2010. iz policije lažno optužili za ugražavanje sigurnosti okružnih tužilaca. Pošto sam ja pisao da će svi koji učestvuju u prikrivanju ubistva završiti u zatvoru, što nije nikakvo krivično djelo, oni su to predstavili kao prijetnju tužiocima.
I naveli su nekih 6 imena gdje neki od njih nisu imali pojma, samo su ih tako ubacili. Nisu uopšte dali dozvolu. Čak sam od jedne osobe dobio pred sudom izjavu da joj nikad nisam prijetio, da se nikad nije osjećala neprijatno kada je bila u mom prisustvu i da je niko nije i pitao da li da se njeno ime ubaci.
Uglavnom oni su tražili neki izgovor da pokrenu posebne istražne radnje, da pretresu kuću, da nas zastraše i da imaju izgovor da me prate, da snimaju komunikacije i tako dalje. Vođena je istraga protiv mene, to je prebačeno u tužilaštvo u Doboj i zatvorena je istog dana kada je moj otac umro u bolnici. Zašto vam to povezujem?
Pošto su vršili posebne istražne radnje, praćen sam i ja i oni. Svaki njihov korak i moj se pratio i uvijek se znalo gdje su oni. Tako da su lako mogli da ih otruju.
Njih sve naravno teško pogodilo ali nisu oni mogli bukvalno ni na koji način da doprinesu istrazi, jer prvo nisu znali zakon.
Dobro, bili su u vama podrška, znači podržavali su vas u svemu što radite.
Pa naravno, mada velika je razlika, pogotovo kod ženskih osoba, njih to teško pogodi, jednostavno nisu sposobni ni za šta, deprimirani su.
Pošto sam imao priliku da upoznam i neke druge osobe koji su imali slične primjere, pa piju tablete za smirenje. Čak je bilo slučajeva ovdje, poslije stradanje jedne djevojčice u Brčkom, njena majka je skočila u bunar, devet meseci po smrti djevojčice. Suzana Simikić se zvala djevojčica. Nađena je mrtva.
Neću sad da pominjem kakvi su detalji, mučena je prije smrti. A do današnjeg dana nije otkriveno.
Izvinite, znači njena ćerka je prvo nastradala, tako?
Da, nastradala je ćerka. Ako se dobro sjećam, 2001. A majka je nađena u bunaru, devet godina kasnije.
A pod kojim okolnostima je djevojčica nastradala? Ona se vraćala iz škole. Nije došla kući, poslije su joj našli. Ako se dobro sjećam detalja, nekim kolcem su joj probijali glavu. Ime je Suzana Simikić. Mogu se naći tekstove na internetu. A njena majka je, sad da ne prelazimo u drugu temu, ovako čisto i zbog gledalaca da se vidi šta se sve dešava, da nije Ivona usamljen, na žalost slučaj. Njena majka je sigurno istraživala do 2010. Do njene smrti, šta se zaista dogodilo sa njenom ćerkom Suzanom.
Otac je još uvijek živ. Oni su se nadali u početku da će biti ta istraga, normalna, poštena, zakonita. Međutim, vidjeli su da im lažu. Ta žena nije mogla više da izdrži tu nepravdu i tu bol. A sa druge strane, ja sam se koncentracio na dokazivanje, na borbu protiv tih kriminalaca. I nisam dozvolio da izgubim moral i volju – da me slome, iako su pokušavali na sve načine. Ali ne mogu svi ljudi da imaju takav… i hrabrost i karakter, ne mogu da izdrže jednostavno.
Vjerojatno ste imali priliku da razgovarate s ljudima koji vrlo, vrlo teško, podnose te nepravde. Pa recimo imam slučaj, neću naravno da imenujem ali isto nepravda je nanešena u običnoj saobraćajnoj nesreći. Znači zaista nesrećan slučaj bude i podmite sudiju i sve to i nemaju jednostavno snage da pričaju. Ne samo kod mene, generalno nigde se ne pojavljuju. Znači ima takvih slučajeva. Evo recimo slučaj užasne tragedije – nadstrešnice, od 16 stradalih samo Dijana Hrka istupa u javnosti i priča. Svih ostalih nema nigde.
Pa eto, po tome vidite da je vrlo mali procenat ljudi koji mogu da se nose s tim. Ne radi se tu samo… morate biti psihički jaki a morate poznavati i zakone. Prvo da uočite svako krivično dijelo koje uradi neki policajac ili tužilac i da budete spremni na sve šta oni mogu protiv vas da upotrijebe. Dalje, morate biti čisti da ništa ne mogu protiv vas da nađu, da vas na taj način ucijene. Što protiv mene nisu mogli, pa su pokušali prvo da me predstavljaju kao nekoga ko kriši javni red i mir, kada sam pokušavao da dostavim dokaze i na kraju morate imati neku hrabrost da biste bili spremni – pa dobro, oni mogu da me ubiju. Ja se s tim pomirim i onda kad shvatite to, onda više ne mogu da vas zaustave ni na koji način. I sve što sam u međuvremenu otkrivao, objavljivao sam na internetu, na blogu i na portalu, krivične prijave koje sam slao sa tim ciljem, ukoliko budem ubijen, da to ostane, da se može koristiti protiv tih kriminalaca kao dokaz.
I sad praktično otkrio sam sve detalje koji su bitni za dokazivanje. Potrebno je samo da bude neko u tužilaštvu ko će to da radi. Trenutno imamo situaciju da je u tužilaštvu Bosne i Hercegovine na mjestu glavnog tužiloca bivši kriminalistički inspektor iz odjela za narkotike. Protiv kandidat je bio inspektor iz Federacije. Dakle, policija je imala dva svoja kandidata koji su, evo čuli ste, mislim, vjerovatno svi već znaju da su prije tri godine izneseni dokazi komunikacije prije svega SKY aplikacije u kojoj su otkriveni i mnogi ljudi iz vrha vlasti u Srbiji ali ovdje potenciram pripadnike policije koji su umiješani u sve te transporte narkotika.
A do toga je došlo nakon što sam ja poslao dokazni materijal na adrese više ambasada u Sarajevu. I nekoliko mjeseci kasnije došlo je do objavljivanja tih komunikacija Sky koju su poslali obavještajnim agencijama Balkanskih zemalja, uključujući i Srbiju. Da, vjerovatno znate zato.
Pa da, Belivuk i ovaj Oskar glavni.
Pa da, oni sad pokusavaju da presjeku kanale prema vrhu. Da. I bila je zanimljiva stvar koja se desila nakon objavljivanja tih komunikacija. U Banja Luci su se sastali direktor policije Republike Srpske i dva zamjenika, jedan iz Crne Gore, jedan iz Srbije. Koji tada nisu rekli zbog čega su se sastali. Međutim, ja znam zbog čega su se sastali. Pošto su došli do toga, do saznanja da se sve njihove komunikacije snimaju onda su morali uživo da se sastanu da vide šta dalje da rade.
Šta dalje da rade, da.
U Crnoj Gori je uhapšen taj koji je bio na sastanku. Ime mu je Zoran, ne mogu da se sjetim prezimena. To je bilo prošle godine.
Da, da. Pa u Crnoj Gori je desila serija velikih hapšenja. To, nadam se…
Pa, poznato mi je i to baš krupnih riba iz vrha. Nadam se da će… Bilo je par tih slučajeva. Mislim da je bio general policije, ako se dobro sjećam. Malešić, tako nekako u Novom Sadu je uhapšen. Pa, ima plantaža tamo, marihuane, koju je BIA nadzirala. Mislim, zaista. Građanima je poznato da sva krivična djela organizuje policija. Od prometa narkotika, pa nadalje. Pranje novca.
A, evo… Vama je – samo još oko Ivone, bilo sumnjivo u startu kako je – da je poginula baš na taj način kao što su željeli da prikažu. I od kamiona, kada ste saznali. Pa dok… Dokle… I ta kriminalna grupa, mafijaška grupa, koja pokušava i vas da ubije. I sumnjive okolnosti pod kojima su preminuli vaši roditelji. Dokle doseže, znači ide preko policije, koja, očigledno, trguje možemo da kažemo narkotikacima ili se nazire da trguje. I organizuje. I to što ste, što kažete, ljudi misle da policija je podmićena pa štiti narko dilere. U stvari je obrnuto. Narko dileri rade za vrhove za više činovnike u policiji. I dakle… Policija formira te klanove. Klanove, pa da, pa to i u Srbiji od 90-ih je bilo. Svi su nosili značke DB a to samo po sebi i govori kako to funkcioniše. Ali ipak su u javnosti takvu iskrivljenu sliku napravili da prosječan stanovnik, da li Republike Srpske ili Srbije, drugačije sve to percipira. Da mafija sama od sebe nastane a policija ima tu pojedinaca koji su podmitljivi pa oni tako prolaze što je skroz druga slika. Zapravo sistem njih proizvodi. Mafiju i kriminalce.
Da. Ne samo kriminalce, nego i ti političari gdje obično isture jednog i narod ima predstavu da on svime upravlja. Da. Međutim uopšte nije tako. Političari su zamjenljivi ali upravo ti ljudi iz vrha policije, oni postave nekoga sa kim će da prijete pojedincima i koji će na sebi da prima kao neka vrsta gromobrana. Da prima bijes i ljutnju naroda. Što sad vidimo i u Srbiju i Republike Srpskoj da se potencira krivica političara, koja nije sporna. Ali malo ko je svjestan kolika je odgovornosti tih čelnih ljudi iz policije. Jer oni će da zamijene tog političara bilo da će fizički da umre prirodnom smrću ili će neko da mu pomogne ili će da ga ubiju. Imate primjer u Srbiji, da je Đinđić ubijen i manje više zvanična verzija da je to izvršila grupa iz državne službe. Koliko znam da je to jedinica za specijalne operacije. Taj formalno koji je ispalio hitac, Zvezdan Jovanović on je pripadnik jedinice. A ko je nalogodavac, nikada niko nije utvrđivao.
Upravo to. Sada dolazimo do Đinđića a upravo jučer, prije nego što je izašao intervju sa Veruovićem, njegovim telohraniteljem, koji je i sam bio ranjen i kaže bio je treći metak, oni ga maltene naprave ludog. Ne maltene – prave ga ludog da izmišlja a tačno zna čovjek i sam bio pogođen i teško ranjen, jedva je preživeo. Ista priča kao i kod Ivone, mislim, ko se zamjeri tom sistemu, to hoću da kažem, isto je sve uvezano, sudstvo, tužilaštvo, policija. Isti problem, do istog problema dolazi.
Upravo to. Samo kako sam ja zaključio policija, odnosno ljudi u policiji su tu daleko najopasniji, jer oni, osim što su naoružani, oni imaju sistem prikupljana informacija i prikupljaju informacije o svima uključujući i sudije i tužioce. Čak i svoje ljude tamo šalju ali to je sad druga priča, nego prate sudije i tužioce, pa imamo baš primjer Bosne i Hercegovine, kada je prije godinu i po uhapšen predsjednik suda zbog navodnog krivičnog djela da je uz dogovor i zahtjev tadašnjeg šefa OSA Osmana a – Osmice dozvolio je, izdao naredbu, da se prisluškuju telefoni službeni unutar suda i tužilaštva. Ne znam da li znate za taj slučaj ali oni tako prikupljaju informaciju da kažem o banalnim stvarima kao što je švaleracija pa neka krivična djela i koriste da bi ucjenjivali sudije i tužioce.
Ako ni to ne uspije onda angažuju neke ljude koji će da ih uvuku u neki kriminal. I što je najvažnije za vaše gledaoce pogotovo za roditelje, oni koriste svoje saradnike, koji su već vrbovani – uticajne ljude u navijačkim grupama koji imaju novca, da te maloljetnike koji u njima gledaju idole kao najveće sportiste maltene na tom su nivou, da budu u njihovom društvu, da budu viđeni. Ovi ih časte, neko se tu nađe, ubaci dva-tri džointa i izađe vani, vođa navijača takođe ode razgovara telefonom a policija upada i ima tu nekoliko maloljetnika plus njihove roditelje, braću, sestre koje će da ucjenjuje godinama da rade za njih. Neki od njih budu vrbovani da diluju drogu, neki samo kao informatori – od nekog uzmu novac, tako da treba biti veoma oprezan u tim situacijama, na kraju krajeva i hrabar da ne dozvolite da vam policija uvlači djecu u te kriminalne klanove.
Nije to lako ali treba se boriti, ipak su naša djeca. Recimo u Americi, javni tužioc je sve i svja, od njega se i predsjednici tresu im se gaće a kamoli tek policija a kod nas je obrnuto, oni su malte ne samo instrument u rukama policije. Pa da, ja imam neko mišljenje o tome, nije ni tamo… daleko od toga da je tamo dobro. Po mom mišljenju, CIA i organizuje sve ove transporte narkotika. Ne mislim to samo ja – čuo sam i od nekih drugih ljudi a ovi ovdašnji policajci su samo njihove sluge, koji dobivaju neke krake, gdje mogu i koliko mogu da dilaju i da se tako finansiraju. Te neke svoje crne operacije finansiraju iz tih kanala. To je tako nešto u svim policijama svijeta taj sistem. Cio svijet je postavljen na nezdravim nogama, to je očigladno. Sada se to, posljednjih godina sve jasnije vidi. Mnogi ljudi koji nisu, to ih uopšte nije zanimalo, od 2020, neću sad da pominjem, iako nije više cenzura kao nekad, možete da vidite šta se dešava i u kojom pravcu ide plan tih vladara svijeta.
Feniks tv
